Emire, prošla baba s kolachima....
Priliku si imao kad se mijenjao statut a i na posljednoj skupštini si mogao pod razno upoznati nazočne sa tom problematikom.
Nije mi samo jasno kako si tek sad došao do zaključka o broju članova. Ti kao da si naučio zbrajati, djeliti i množiti tek u trećoj životnoj dobi?
Već se godinama službeno i neslužbeno barata sa cca 1800 članova saveza i oko stotinjak klubova. To ne možeš reći da ne znaš. Ako uzmeš najelementarniju matematiku i podijeliš ta dva broja, dobiti ćeš prosjek od 18 članova po klubu. Ako sad malo proširiš osnovni račun i uzmeš u obzir ono što jako dobro znaš a to je da najveći klub u Zg ima preko 200 članova, pa i nekoliko drugih klubova u Hrvatskoj koji imaju preko pedesetak članova onda je jasno da pojedini klubovi nemaju dostatno članova ni da odigraju briškulu i trešetu u paru, možda utroje trešetu i nekako.
Ako još malo proširiš matematiku i uzmeš u obzir da su neki kao ti (ako se ne varam) članovi više od jednog kluba, onda ti klubovi postaju u stvarnosti još i tanji.
Po osobnom mišljenju, ovakav način funkcioniranja saveza neće još dugo potrajati, maksimalno 4 godine, pogotovo ako se ne promijeni paradigma finaciranja. Kako je u našoj državi sve postavljeno naopako, ni naš hobi se ne razlikuje od sličnog pristupa.
Paradigma financiranja države je rad sa mladima i ulaganje u mlade. To je totalno promašena paradigma za nas koji smo glavom u starom sistemu a novčanikom i primanjima u novom sistemu. Ulagati u mlade od kojih država nema ama baš nikakve koristi? Grad u kojem ja živim trenutno potražuje cca 500 radnika, otvorenih radnih mjesta, a isto toliko ljudi je na zavodu za zapošljavanje. Šta je najveći paradoks, i mladi koji završe trenutno srednjoškolsko obrazovanje nisu osposobljeni za ta radna mjesta koja se nude. I šta sad, imaš radna mjesta, a nemaš radnu snagu ni kod nezaposlenih ni kod mladih? Tko će raditi. Država uložila novac u mlade koji nemaju gdje raditi jer su se školovali za passe zanimanja. Penziži bi radili, ali ih odmah oderu porezom umjesto da penziće oslobe tog poreza do 60.000 kn a ne mlade koji se trebaju naučiti plaćati porez.
Samo jedan primjer, u Austriji djeca u drugom razredu srednje škole imaju predmet pisanje porezne prijave i tada nastavljaju sa istom kroz cijeli život.
Iz primjera rada sa mladima u HRS-u možemo vidjeti da je to totalno promašeno. Osvrnuti ću se na Istarsku županiju. Toliko godina rada i novaca uloženo u rad sa mladima u Puli i Pazinu a nemaš doslovce jednog mladog radioamatera kao što smo svi bili nakon završenog tečaja za C razred.
Imao sam 13 godina, primao 150 znakova u minuti, kuckao pješakom 120 znakova, napravio sam qrp primopredajnik od starih TV dijelova i održavao veze, teglio antene na UKV conteste, skakao po krovovima i rastezao žičane antene, trčkarao za lisicama po pionirskom gradu u ZG, pilio yagice po nacrtima DL6WU is YU VHF biltena, kopao po starim ROG-ovima a CQ QRP je bio kao da smo našli Playboy. Mikrofona smpo se mogli primiti kad ispunimo qvotu od 1000 CW qso-a. Kako smo to oderali prebrzo, digla se letvica na 2000 cw qsoa. Nakon te 2000 qsoa nije mi bio ni interesantan mikrofon, pa je tako ostalo i do danas. a kad je došao Komadorac u klub C-64 sa kazetarom - nestale su u kući sve kazete Zdravka Čolića. Baja be bio onaj koji je imao praznu kazetu za snimanje BASF 120 minuta, koliko je tu stalo video igri i programa
I ne samo ja, skoro cijela moja generacija je imala takve kvalitete.
Zašto danas ne možemo imati jednog mladog radioamatera sa takvim osobinama?
Jesmo li mi bili prepametni ili su ova djeca malo priglupa pa osim smartfona najveći domet im je upaliti svjetlo i stisnuti daljinski?
Koliko je uopće mladih članova u klubovima?
Ako je taj broj ispod 5%, ne treba uopće raditi sa mladima,nego raditi na programima za osobe treće dobi involvirane u hobi koji će se vremenom i sam ugasiti. Danas su većinom u našem hobiju aktivni penzioneri, pa onda prilagodimo rad saveza njima, jer to su oni koji plaćaju članarinu a i sve ostalo u ovoj državi.
