Zvučna knjiga Save Golića

SAVO GOLIĆ, 9A2GS (25.01.1947. – 26.10.2019.)

Savo Golić rođen je 1947. godine u Antunovcu, općina Pakrac, osmogodišnju školu završio je u Zaboku, gimnaziju u Krapini, a Vojnu akademiju kopnene vojske u Sarajevu 1968. godine.

Vid je izgubio 1971. na službenoj dužnosti, kao pješadijski potporučnik. Želeći spriječiti eksploziju protutenkovske mine spasio je život osmorici vojnika, za što je odlikovan Ordenom za vojne zasluge sa srebrnim mačevima i Ordenom rada sa srebrnim vijencem. Pri eksploziji je teško ranjen, pri čemu je vid izgubio u potpunosti, a sluh je jako oštećen.

Dvije godine je proveo na Očnoj klinici na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu. Po napuštanju bolnice upisao je Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, smjer Istorija, i završio ga je kao najbolji student generacije.

Vratio se u Zagreb i aktivirao u Udruženju slijepih, gdje je u više mandata bio predsjednik, a bio je iznimno aktivan i u Hrvatskom savezu slijepih. Također je bio predsjednik Saveza organizacija invalida grada Zagreba.

Pokretač je i inicijator prvog radioamaterskog tečaja u Udruženju slijepih Zagreb 1981., predsjednik sekcije i 1986. pokretač osnivanja Radiokluba slijepih „Louis Braille“. Bio je dugogodišnji predsjednik kluba, voditelj radioamaterskih tečaja, napisao je tri priručnika za polaganje radioamaterskog ispita, koji su izdani na Brailleovom pismu i u zvučnoj tehnici, napisao je tri knjižice o radu kluba i o amaterskoj radiogoniometriji za slijepe, a i organizirao tri izložbe fotografija o radu kluba i ARG-u među slijepima. Sastavio je scenarij i organizirao snimanje četiri filma o Radioklubu slijepih „Louis Braille“, a jedan je snimljen i u engleskoj verziji. Uključio se u natjecanja videćih radioamatera i bio je preko 150 puta plasiran na jedno od prva tri mjesta. Navest ćemo samo neke rezultate: bio je pet puta prvak Zagreba i Hrvatske u natjecanju „Zagreb FM Contest“, više puta prvak Jugoslavije u UKV natjecanju „Pokuplje“ i KV natjecanju „Pohorje“…Potrebno je posebno istaknuti četiri naslova prvaka Europe i dva druga mjesta u natjecanju radioamatera Španjolske. To su sve natjecanja u kojima je postigao visoki plasman u konkurenciji videćih radioamatera.

Pokretač je i organizator Državnog UKV natjecanja „Ruka prijateljstva”, koje je najznačajnija akcija našega kluba na integraciji i afirmaciji slijepih u amatersku i životnu sredinu.

Kako se zajedno s videćim radioamaterima natjecao u radiogoniometriji, gdje je ovisio o pomoći pratioca, razmišljao je kako to natjecanje prilagoditi slijepima. U proljeće 1995. naš se klub, uz jako veliku pomoć i sugestije Željka Ulipa, 9A2EY, prvi u svijetu počeo organizirano baviti amaterskom radiogoniometrijom za slijepe, po našim posebnim pravilima po kojima smo organizirali oko 120 natjecanja. Na njima smo imali veliku pomoć videćih, posebno moramo naglasiti dugogodišnju suradnju sa Osnovnom školom Ksavera Šandora Gjalskoga i Kineziološkog fakulteta. Od 1996. slijepi radioamateri su nastupali na državnim natjecanjima videćih u posebnoj kategoriji. Zanimljivo je napomenuti da je Hrvatska jedina zemlja na svijetu koja na svom državnom natjecanju ima i posebnu kategoriju slijepih. Zahvaljujući ovoj aktivnosti slijepih radioamatera Hrvatska je 1999. u Varaždinskim Toplicama bila organizator 1. europskog ARG prvenstva za slijepe (točnije, 1. IARU Regiona) i 2010. u Opatiji 1. svjetskog prvenstva za slijepe.

Savo je posebno volio rad sa mladima, a bio je i više puta mentor mladim natjecateljima iz našega kluba na državnim natjecanjima mladih tehničara Hrvatske.

Kako bi slijepi radioamateri bili što bolje informirani, pokrenuo je izlaženje zvučnog radioamaterskog časopisa „CQ radioamateri“, jedinog takve vrste u srednjoj i jugoistočnoj Europi. Bio je urednik od početka izlaženja 1995. do 2019.

U Domovinskom ratu prenio je oko 200 000 humanitarnih poruka i spojio brojne razdvojene obitelji. Prenio je oko 3 500 izvještaja za HTV, Radio Zagreb, za Vjesnik, Slobodnu Dalmaciju, Večernji list i neke strane televizijske kuće.

Napisao je veliki broj članaka u raznim časopisima za videće, kao i u časopisima Hrvatskog saveza slijepih.

Za svoj humanitarni rad u cilju poboljšanja života slijepih osoba i zalaganju na njihovoj integraciji i afirmaciji, od Hrvatskoga saveza slijepih i Udruge slijepih Zagreb dobio je brojna priznanja.

Za postignute rezultate u radioamaterskom pokretu je nagrađen Nagradom tehničke kulture grada Zagreba dr. Oton Kučera (godišnja nagrada i nagrada za životno djelo) i Državnom nagradom tehničke kulture Faust Vrančić, te poveljama Hrvatske zajednice tehničke kulture.

Od 1995. u zvučnom časopisu za slijepe „CQ radioamateri“ Savo je redovito objavljivao intervjue sa mnogim našim radioamaterima. U ovim zvučnim zapisima ostat će za budućnost zabilježeni glasovi i postignuća mnogih naših radioamatera, za što mu veliko hvala.