9
« Zadnji post od 9A2JK u 21. Lipanj 2022, 21:14:17 »
Zanimljivo, ova tema ima preko 1400 hitova, a svega nekoliko sudionika u raspravi.
Hrvatski radioamateri su osobe raznih profesija: studenti, radnici, službenici, domaćice, inžinjeri,
pravnici, doktori medicine, policajci, suci, svećenici Katoličke crkve itd…. Mnoge u radioamaterizmu
najviše zanima održavanje veza, a manje tehnika. Vrsni su operateri i iz RX-a sposobni su izvući
i onaj najslabiji signal. Za tehničke stvari jednostavno nemaju vremena. I to je naravno, OK.
Nikakve zamjerke. Da njih ne bi doveli u zabludu, kako je svaki kabel dobar za sve, ovo je dobra
prilika temu koaksa raščistiti do kraja.
Koaksijalni kabel je izuzetno važan dio svake radio stanice. Izbor kabela je prevaga hoćete li
čuti neku stanicu ili ne i hoće li ona čuti vas ili ne.
Specifikacije kabela koje daje proizvođač su za idealnu situaciju kada je impedancija antene u
točki napajanja jednaka 50 + j0 oma. Ako koristimo kabel s velikim gušenjem onda se SWR
razlikuje uzduž kabela pa često imamo situaciju da u PPS-u imamo odličan SWR (tome ''doprinosi''
gušenje kabela), a u stvarnosti na anteni imamo vrlo veliki SWR. Situaciju još pogoršava TX
koji ''vidi'' dobar SWR i tjera maksimalnu snagu u kabel što rezultira još većim naponima na
kabelu. Zato proizvođači daju podatak o maksimalnom probojnom naponu koji kabel može
izdržati. Tako npr. Ultraflex 7 može izdržati 4 kV, a Hyperflex 10 izdrži 8 kV.
Izbor kabela u radioamaterskoj praksi je uvijek kompromis i za svaku situaciju kompromis
je drugačiji. Zato se pri odabiru kabela treba držati jednostavnog pravila:
dobar kabel treba biti debel i krut.
Neobjašnjivo je (barem meni) kada radioamater potroši 10 do 20 tisuća kuna (ili više)
za radiostanicu, antenu i ostalu opremu i onda ''štedi'' 200 – 300 kuna na koaksu.
Tih 300 kuna više za koaks i konektore čine razliku između dobrog i lošeg antenskog sustava.
73
Martin 9A2JK